Idemo na koncert Marka Perkovića Thompsona u Sambotel?

.
Eduardo Rozsa Flores, ratni veteran Domovinskoga boja, Indonezija: - Nedavno sam čuo od mojih gradišćanskih prijateljev da će Marko Perković Thompson vrijeda imati svoj koncert u Sambotelu. Tu vist je samo potvrdio Glasnikov intervju s predsjednikom Društva gradišćanskohrvatske mladine u Ugarskoj. Nažalost, ne morem biti nazočan na koncertu, pokidob sam daleko nekoliko kilometarov od dotičnoga varoša. U Indoneziji peljam humanitarnu misiju i vjerojatno ću par misec ostati daleko od Ugarske. Marko Perković Thompson je moj omiljeni pjevač, svaku cedejku imam od njega I diboko ga poštujem kot človika i kot dobrovoljca Domovinskoga boja u Hrvatskoj. Mišljenja sam da je skandalozno ta neprirodna, umjetna hajka ka se vodi suprot njega. Medjutim, da rasčistimo jednu stvar. Mislim da nije Thompson na meti. Ne probaju neki samo Domovinski boj demonizirati i relativizirati srpsku agresiju 1991. ljeta nad hrvatskim narodom, nek ovo je jedan uskladjeni napad protiv tradicionalnih ljudskih vridnosti. Protiv takovih vridnosti kot je vjernost i poštenje a i čast. Ne moreš biti domoljub, vjeran svojoj domovini i tradicijam, kad te veljek demoniziraju ali to je minimum da će te stigmatizirati da si nacist, fašista ili uprav terorist. Thompson takove vridnosti čuva i zastupa, ke sadašnje kulturopice ki nimaju ni Boga niti domovinu, sa željizom i ognjem kanu iskinuti iz razmišljanja ter ponašanja zdravoga naroda. Poznam Thompsona od 1991.ljeta, kad smo na oštroj liniji fronta med dvimi borbami prvi put čuli njegovu pjesmu „Bojna Čavoglave“ ali rado poslušam i njegove druge jačke, ke su na danas postali šlageri. Onda su nam ove note dali snagu protiv nevjerojatne nadmoći agresorov. Daju i sada moć u toj borbi kad nas neki kanu reducirati na masu prez samosvisti i ličnosti. Ov hrvatski pjevač polag toga da jako dobru mužiku načinja, još vik, suprot svih protivničkih vjetrov visoko drži zastavu nacionalnoga ponosa. Znamo da postoju takovi Hrvati kim to smeta, i ne rado, štoveć hladnokrvo moru poslušati Thompsonovu glazbu. To neka bude njeva sramota. Za vrime Domovinskoga boja mnogo ljudi bi moglo na sebe uzeti zadaće obrane, ali umjesto toga su prez hrabrenosti odbižali, pobignuli u susjedne države i tamo su dočekali da dojdu mirnija i laglja vrimena. Dokle umjesto njih, a i za njih, drugi su svoju krv prolili. Sad, i prez boja osvidočimo takovo ponašanje, takov pristup npr. kad se u Austriji, ali na Istri onemogućuje njegov nastup. Ponavljam, neka to bude njeva sramota! Oni ne moru poznati ni divotu ni ukus pobjede. To će ostati naš na sve vijeke.

Gratuliram hrabrenim i istinskim mojim gradišćanskim prijateljem da su uspjeli pod krov donesti jedan takov koncert u srcu Gradišća. To je veliki uspjeh. Siguran sam da ov dogodjaj bit će jako dobro poiskan i da će dojti puno ljudi, svi oni ki nisu to mogli napraviti u Austriji, a ni u Petrovom Selu lani. Ov je i za to veliki zgoditak jer će publika pjevati i aplaudirati pjesmam, ke će glasiti o domoljubu, o hrabrosti, o vjeri. Sad, u ovo bolno vrime, kad svit muča o tom, i zapravo ni najmanje nisu u trendu spomenute vridnosti. Iz Jakarte poručujem Thompsonu, samo naprijed i uvijek vjerni! Gradišćanskim Hrvatom u Ugarskoj aplaudiram iz sve moći iz svega srca. Zahvalim njim žilavost, naši pali junaki, pali junaki svih nas to zavridjuju! A političari prlje ili kasnije i onako će zavšriti na gnjojici povijesti. A mi ćemo i onda slušati i pjevati Thompsonove pjesme. Kad je to tako u najvećem redu!
Hrvatski Glasnik
14.11.2008

.... o predvidjenomThompsonovom koncertu u Sambotelu

.


Rajmund Filipović, predsjednik DGMU-a o Glasu Gradišća i predvidjenom Thompsonovom koncertu u Sambotelu

Pred kratkim je bila po treći put organizirana u Hrvatskom Židanu jedna od najvećih priredab Društva gradišćanskohrvatske mladine u Ugarskoj, Glas Gradišća. O novi spoznaji, iskustvi, uspjehi je ovako govorio predsjednik DGMU-a, Petrovišćan Rajmund Filipović.
- Moremo opet reći da uspješno smo organizirali ovu manifestaciju. U neki stvari smo dosta dobro napredovali, a u neki stvari ni korak nismo dalje išli, morebit smo i najzad stali. Medjutim, ako gledamo cijeli program, moremo biti svakako gizdavi. Kvaliteta muzike i tehnike, ovput je bila na profesionalnom nivou jer imali smo samo jedan bend, koji bend je bio odgovoran za sve jačke i za svakoga jačkara. Oni su maksimalno napravili svoj posao. To je bila jedna takova točka, ku natirati na još veći nivo, bilo bi jako teško. O tom i nadalje sanjamo da vankoraknemo iz Hrvatskoga Židana, ne zbog toga da nam ovo selo nije dobro mjesto, suprot toga, mislim da je to najbolja lokacija za ovakove festivale u Gradišću, nek da Glas Gradišće bude jedan „show“. U tom smislu show i jedna bogata predstava da dobiješ dvi ure, imaš malo muzike, imaš talente ki jaču, imaš jedan žiri, i to bi bilo najbolje u jednom kazališću prirediti u Sambotelu ili u Kisegu. Dojduće ljeto moramo to napraviti, i u potpunosti staviti u novo ruho cijelu priredbu. Tri put smo napravili ovako, lipo je bilo, dobro je bilo, ali sad bi morali nešto novo izmisliti.
Kako si zadovoljan s brojem naticateljev i sastavom stručne komisije?
- Ljetos smo dosta rano počeli pripreme, tako već u juniju, juliju smo poslali sve informacije. Odgovoran je bio za muziku Petrovišćan, Robert Harangozo. On je kot član grupe Pinkice za sve skrbio, na čelu jednoga benda, u kom su svirali glazbeniki iz Mlade generacije, Čungama i Pinkice. A svoju zadaću su profesionalno obavili. Sve jačke su naučili, napravili su vlašći aranžman, sve probe su organizirali za jačkare i jačkarice. Sve skupa smo imali 18 jačkarov i jačkaric. Jedno oko mi se smije, a jedno oko mi se plače, kad imali smo zaistinu skoro iz svakoga sela naticatelja, jedino iz Petrovoga Sela ne. Ne znam zašto si ne moremo najti jednoga ili jednu izvodjačicu, malo mi je bilo žao, da naši mladi nisu došli na ovo naticanje. Gornji Četar je velesila u tom pogledu, pokidob je još i pet naticateljev poslao. Hvala Bogu, ljetos nam je tako ispalo da med naticatelji smo imali, ne kot lani jednoga, nek još i tri jačkare. Što naliže izvedenih pjesam, ja sam jako veseo bio kad sam vidio izbor jačak. Lani su bile najpopularnije pjesme od Thompsona i Severine, a ljetos smo imali jako čuda novih jačkov iz Radijskih festivalov, npr. od Gibonnia, Antonije Šole, Minee, Maje Šuput i Vesne Pisarović. Imali smo četveročlani žiri, med njimi su poznati obrazi bili od lani. Andraš Handler iz Petrovoga Sela, tekstopisac i član grupe Pinka-band, a sam sebe je predstavio kot glazbeni kritičar Gradišća, nadalje Nenad Breka, kot glazbeni menedžer i producer iz Zagreba. Uza nje smo imali i dva nove obraze, jedan je bio Tome Janković iz Hrvatskoga Jandrofa iz Slovačke, a živi u Mjenovi, ali je član skoro svake druge gradišćanske grupe, to su Zetori, Tambećari, Pax u Austriji. Nije samo tekstopisac, aranžer, nek i na neki način i stručnjak u našoj glazbi, a četvrti član je bio Jurica Popović novinar i urednik radijskih programov iz Zagreba.
Što moremo reći za pobjednike, ako znamo da lani iz publike nisu svi bili oduševljeni s odlukom žirija, gdo je dobio titulu Glasa Gradišća?
Ljetos i ja sam tako mislio kot i žiri, dakle na prvo mjesto je svakako morala dospiti Krisztina Szőke, ona je zaista najbolja izvodjačica bila na ovom festivalu. Eva Erdősi je došla iz Koljnofa po drugo mjesto, a moje najveće veselje i presenećenje je bio Ištvan Radak iz Bizonje. Oni su dobili s pravom glavne nagrade.

Sad ste prik još jedne velike manifestacije, ali kako se šuška i kako se je proširila vist u minuli dani ovde u Gradišću, DGMU se pripravlja na još jednu neobičnu atrakciju u Sambotelu, a to će biti koncert Marka Perkovića Thompsona iz Hrvatske. Moreš potvrditi tu informaciju?
-Da, to će biti 12. decembra, petak u Sambotelu u športskoj areni Savaria. Koncert Thompsona se je već ljeta dugo čekao u našoj regiji, morem reći, i sad skupa s par ljudi koji su omogućili organiziranje ovoga nastupa, jako smo srićni da će se to i dogoditi. Trenutačno tako izgleda, da krajem ovoga tajedna ćemo potpisati službene papire da Thompson i dospene prvi put u Ugarsku, uprav u Gradišće. Za njegov nastup u Sambotelu i zato smo se odlučili jer gledajući njegove turneje širom svita „Bilo jednom u Hrvatskoj“ on je najiskaniji, najpopularniji izvodjač u Hrvatskoj.
Pokidob znamo da lani prilikom Dana mladine ovde u Petrovom Selu bila su i natezanja med Gradišćanskimi Hrvatimi na tu temu, vi kot organizatori ne bojite se od toga da će se sad prah opet zdignut i pomišati?
- Teško je reći nešto spametnoga, sad moram i ja oprezno odgovoriti na ovo pitanje. O tom nema diskusije da mi organiziramo u Sambotelu koncert najpopularnijega pjevača u matičnoj zemlji, i ne organiziramo nikakov politički miting. I to mi ne priredjujemo samo za sebe, za cijelu regiju, nek i za cijelu Ugarsku, a takaj i za Hrvate u Austriji i Slovačkoj. To je jedan koncert koji će za nas puno više značiti nek bilo kade u Hrvatskoj. Ja se ufam da održavanje ovakovoga koncerta kod nas ne smi biti problem, a i neće stvarati nikakovih problemov. Uvjeren sam u to da jako puno ljudi će dojti od Budimpešte prik Bratislave do Beča, čak i od Hrvatske da budemo mogli reći da nismo zaman organizirali spravišće s Thompsonom i da će biti zaistinu vridno dojti.
Još jednoč ćemo ponoviti termin, koncert je predvidjen 12. decembra, a komu je konkretnije naminjen ov glazbeni spektakl prvi put u Ugarskoj?
- Dosta ljudi je već i dosad pitalo, kada, kako, i koliko će stati ulaznice. Mislim da Thompsona svaki Hrvat zna u Ugarskoj, to već nije ni pitanje. Šalno bi mogao reći od male dice do zrelijih ljudi svakoga čekamo, gdo voli hrvatsku muziku, voli Thompsona i voli te jačke ke se pjevaju za prijatelje, domovinu i za Božju istinu.

Razgovarala : Timea Horvat
3.11.2008 Hrvatski Glasnik