Idemo na koncert Marka Perkovića Thompsona u Sambotel?

.
Eduardo Rozsa Flores, ratni veteran Domovinskoga boja, Indonezija: - Nedavno sam čuo od mojih gradišćanskih prijateljev da će Marko Perković Thompson vrijeda imati svoj koncert u Sambotelu. Tu vist je samo potvrdio Glasnikov intervju s predsjednikom Društva gradišćanskohrvatske mladine u Ugarskoj. Nažalost, ne morem biti nazočan na koncertu, pokidob sam daleko nekoliko kilometarov od dotičnoga varoša. U Indoneziji peljam humanitarnu misiju i vjerojatno ću par misec ostati daleko od Ugarske. Marko Perković Thompson je moj omiljeni pjevač, svaku cedejku imam od njega I diboko ga poštujem kot človika i kot dobrovoljca Domovinskoga boja u Hrvatskoj. Mišljenja sam da je skandalozno ta neprirodna, umjetna hajka ka se vodi suprot njega. Medjutim, da rasčistimo jednu stvar. Mislim da nije Thompson na meti. Ne probaju neki samo Domovinski boj demonizirati i relativizirati srpsku agresiju 1991. ljeta nad hrvatskim narodom, nek ovo je jedan uskladjeni napad protiv tradicionalnih ljudskih vridnosti. Protiv takovih vridnosti kot je vjernost i poštenje a i čast. Ne moreš biti domoljub, vjeran svojoj domovini i tradicijam, kad te veljek demoniziraju ali to je minimum da će te stigmatizirati da si nacist, fašista ili uprav terorist. Thompson takove vridnosti čuva i zastupa, ke sadašnje kulturopice ki nimaju ni Boga niti domovinu, sa željizom i ognjem kanu iskinuti iz razmišljanja ter ponašanja zdravoga naroda. Poznam Thompsona od 1991.ljeta, kad smo na oštroj liniji fronta med dvimi borbami prvi put čuli njegovu pjesmu „Bojna Čavoglave“ ali rado poslušam i njegove druge jačke, ke su na danas postali šlageri. Onda su nam ove note dali snagu protiv nevjerojatne nadmoći agresorov. Daju i sada moć u toj borbi kad nas neki kanu reducirati na masu prez samosvisti i ličnosti. Ov hrvatski pjevač polag toga da jako dobru mužiku načinja, još vik, suprot svih protivničkih vjetrov visoko drži zastavu nacionalnoga ponosa. Znamo da postoju takovi Hrvati kim to smeta, i ne rado, štoveć hladnokrvo moru poslušati Thompsonovu glazbu. To neka bude njeva sramota. Za vrime Domovinskoga boja mnogo ljudi bi moglo na sebe uzeti zadaće obrane, ali umjesto toga su prez hrabrenosti odbižali, pobignuli u susjedne države i tamo su dočekali da dojdu mirnija i laglja vrimena. Dokle umjesto njih, a i za njih, drugi su svoju krv prolili. Sad, i prez boja osvidočimo takovo ponašanje, takov pristup npr. kad se u Austriji, ali na Istri onemogućuje njegov nastup. Ponavljam, neka to bude njeva sramota! Oni ne moru poznati ni divotu ni ukus pobjede. To će ostati naš na sve vijeke.

Gratuliram hrabrenim i istinskim mojim gradišćanskim prijateljem da su uspjeli pod krov donesti jedan takov koncert u srcu Gradišća. To je veliki uspjeh. Siguran sam da ov dogodjaj bit će jako dobro poiskan i da će dojti puno ljudi, svi oni ki nisu to mogli napraviti u Austriji, a ni u Petrovom Selu lani. Ov je i za to veliki zgoditak jer će publika pjevati i aplaudirati pjesmam, ke će glasiti o domoljubu, o hrabrosti, o vjeri. Sad, u ovo bolno vrime, kad svit muča o tom, i zapravo ni najmanje nisu u trendu spomenute vridnosti. Iz Jakarte poručujem Thompsonu, samo naprijed i uvijek vjerni! Gradišćanskim Hrvatom u Ugarskoj aplaudiram iz sve moći iz svega srca. Zahvalim njim žilavost, naši pali junaki, pali junaki svih nas to zavridjuju! A političari prlje ili kasnije i onako će zavšriti na gnjojici povijesti. A mi ćemo i onda slušati i pjevati Thompsonove pjesme. Kad je to tako u najvećem redu!
Hrvatski Glasnik
14.11.2008